MURTER - HRVATSKA
O Kornatima
izvor: Osnovna geološka karta, Tumač za list Šibenik K33-8, P.Mamužić i suradnici
TEKTONIKA
Pripadajući velikoj geotektonskoj jedinici Istra-Dalmacija (pružanje borano-navlačnog sustava je SZ-JI) područje Murtera
pripada strukturnoj jedinici kredno-paleogenskog boranog kompleksa pružanja od otoka Žirje do Male Čiste.
Osnovno obilježje boranog kompleksa jest niz uskih i dugačkih, uspravnih, kosih i poleglih bora dinaridskog pružanja te niz
reversnih rasjeda istovjetnog pružanja koji čine ljuskave strukture. Razmatrajući tektoniku otoka Murtera valja spomenuti da
je formiranje glavnih struktura uvjetovana pirenejskom orogenetskom fazom uz stvaranje reversnog rasjednog sustava
pružanja Tisno-Vodice te Otok Murter-Otok Kaprije, dovodeći u nenormalni kontakt rudistne vapnence senona i dolomite s
prijelaza iz donje u gornju kredu.
Rasjedi su pritom relativno strmi te nagnuti prema sjeveroistoku ukazujući na jugozapadni smjer tektonskog transporta
glavnih jedinica.
GRAĐA TERENA
Najvećim dijelom površinu otoka Murtera te šire okolice prekrivaju razvijene naslage krede i tercijara koje su prekrivene
kvartarnim sedimentima. Najstarije sedimente predstavljaju sivi dolomiti (sitnozrnate strukture s visokim postotkom dolomita,
70-85%) s prijelaza iz donje u gornju kredu odnosno s granice cenomana i turona. Debljine navedenih sivih dolomita iznose
oko 300 metara te čine jugozapadne padine otoka Murtera.
U danjem slijedu (cenoman-mastriht) nalazimo rano-dijagenetske dolomite u izmjeni s vapnencima bogatog fosilnog
sadržaja te debljina oko 1200 m koji su također dio geološke građe Murtera. Fosilni sadržaj baziran je pretežito na
makrofosilima krednih rudista (Radiolites lusitanicus, Hippurites requiemi, i dr.), školjkaša (Neithea cf. inconstans,
Chondrodonta jadnnae i dr.) i gastopoda te mikrofosila (Nummolculina cf. heimi, Cuneolina cylindrica i dr.).
Na njih transgresivno naliježu slatkovodni do brakični vapnenci (50 m debljine) paleocensko-eocenske starosti, poznatiji kao
"liburnijske naslage". Vapnenci su izuzetno bogati detritusom Chara, sitnih gastropoda (Coskinolina liburnica, Lituonella
liburnica), foraminifera te biljnim trunjem. Slijed je rasprostranjen pretežito u kopnenom području, na potezu Šibenik-
Skradin-Zaton. Na njih ili direktno na gornjokredne rudistne vapnence slijede donjo-srednje eocenski foraminiferski vapnenci
(Alveolina oblonga, Orbitollites complanatus, Assilina spira i dr.) debljine od 250 m.
U priobalnom području u slijedu dolaze i eocensko-oligocenski lapori i pješčenjaci izuzetnih lateralnih i vertikalnih promjena
u facijesima. Izmjena lapora i pješčenjaka je također vrlo fosiliferna, sadržavajući ulomke školjkaša, koralja te foraminifera
(debljine oko 2200 metara).
Nadalje, kao mlađe naslage na potezu Skradin-Pramatovci-Ostrovičke Lišane pronalazimo klastičnu seriju konglomerata s
ulošcima vapnenaca i lapora. Najmlađe naslage čine kvartarne tvorevine (pijesci, šljunci, sedra te različite vrste tla te
močvarnih i jezerskih sedimenata).
Bojan Matoš
Kornatski arhipelag čini 152 otoka, od kojihe se 89 nalazi u sklopu Nacionalnog parka. Nastali su prije15 000 godina nakon
globalnog zatopljenja koje je podiglo razinu mora za 100 metara i ostavilo vrške dotadašnjih brda. Kornatske stijene stare su
do 100 milijuna godina (kreda) te se na samoj površini mogu pronaći fosili nekadašnjih morskih organizama koji su živjeli u
tadašnjem oceanu Tethys.
U 14. stoljeću za njih se korsti naziv Encoronata. Bili su u vlasništvu bizantskih careva (6. stoljeće), Mletačke Republike (15.
stoljeće), zadarskih plemića (16. i 17. stoljeće) koji dozvoljavaju Murterinima ispašu stoke uz naknadu.
U podmorskom dijelu Kornata, predstavnici faune su uglavnom crvene alge, nešto manje smeđe i zelene alge. Životinjski
svijet čine koralja, mnogočetinaši, rakovi, bodljikaši i ribe o čemu više možete saznati ovdje.
RONILAČKI CENTAR KORNATI NAUTILUS